Putovati transibirskom željeznicom. To mi je bila životna želja od kad znam za sebe, odnosno od kad sam shvatio da je svijet prilično veliko mjesto i da je jedan od načina, ili možda svrha života proputovati i vidjeti što više našeg malog planeta.
Ma ne, u biti to sam poželio još jako davno kada sam na televiziji gledao putopise Micheala Palina, bivšeg Pythonovca, koji je svojim humorom i onako opuštenim šarmom osvajao Sibirske pustoši od Moskve do Vladivostoka vlakom. To se činilo kao ono pravo. To je bio taj trenutak.
Ili je ta želja nastala nešto kasnije u srednjoj školi u kombinaciji sa dvojicom najbližih kolega s kojima sam kasnije obišao Hrvatsku, Europu i dijelio jednaku strast za putovanjima.
Ma ne, u biti to sam poželio još jako davno kada sam na televiziji gledao putopise Micheala Palina, bivšeg Pythonovca, koji je svojim humorom i onako opuštenim šarmom osvajao Sibirske pustoši od Moskve do Vladivostoka vlakom. To se činilo kao ono pravo. To je bio taj trenutak.
Ili je ta želja nastala nešto kasnije u srednjoj školi u kombinaciji sa dvojicom najbližih kolega s kojima sam kasnije obišao Hrvatsku, Europu i dijelio jednaku strast za putovanjima.
Mislim da nikad to ne bih mogao sam izvesti, ali kada se nađu 6 entuzijasta, sve je moguće, pa i organizirati takav put sa studentskim "low budgetom". Naime planovi za put kuhali su se dobrih godinu dana. Godinu dana istraživanja i planiranja kako, gdje i kada, s time da sam osobno imao najmanje udjela u tome jer je moj stav od početka bio "jednog dana svakako, ali sada u ovom trenutku nedostižno". No ipak bio sam tu negdje da svako toliko čujem "e u Kini su ti hosteli po 5 dolara za noć" ili "ako sad rezerviramo karte za avion uštedimo 100 eura".
Stvarno se čini dosta jednostavno, ali vjerujte nije jednostavno organizirati takav put na svoju ruku, i čak kad čovjek pomisli da ga ništa ne može iznenaditi, najednom se otkažu karte za vlak za jednu dionicu puta ili nešto slično. Da ne spominjem vize po koje se trebalo ići u Beč jer nam je to najbliži mongolski konzulat, vaučere, osiguranja opreme i zdravlja. Sve to iziskuje snalažljivost i upornost u bespučima interneta, gdje su se iskazali svi članovi ekspedicije, pa ih redom slikom predstavljam:
Mirko Trobentar
Juraj Malčić
Ante Todorić
Matej Vida
Slaven Zubak
Našao se putem i poneki sponzor pored roditelja i familije. I to mainstream sponzor, koji je takodjer zaslužan za moj odlazak. Zapravo su tada moje pripreme stvarno i počele - 20 dana prije 25 dana do Šangaja. Putovnica i Vize su se sredile žurnim postupcima i sve je bilo spremno za dan polaska.
Kreće se u ponoć s Autobusnog kolodvora u Zagrebu prema Beču odakle letimo za Moskvu. Tamo smo 4 dana i sjedamo na vlak preko Sibira do Mongolije pa sve do daleke Kine i Šangaja. A o daljnjim avanturama i putositnicama čitajte u nastavku bloga i pratite fan page.
 |
| Autobusni kolodvor Zagreb |
Jeste li imali problema s dobivanjem ruske i kineske vize?
OdgovoriIzbrišiVidim da traže vaučer od turističke agencije + potvrdu lokalne agencije za prihvat stranog turista, a čini mi se da ste vi išli sami (bez agencije).
Nismo imali problema nikakvih pri vađenju viza i vaučera. Kineska ambasada ti je na Mlinovima i čini mi se da je oko 400 kuna po brzom postupku. Što se tiće vaučera za rusiju to se sredi u jednom danu. Mi smo to vadili u agenciji u Voćarskoj cesti, košta 300 kuna i treba pored putovnice imat adresu hotela ili hostela gdje odsjedaš. Barem jedna adresa. Čovjek ti ispuni to na papir i kad ulazis u Rusiju, to priložiš uz putovnicu. Ne treba imat nikakve dodatne aranžmane s njima. Nažalost ne mogu se sada sjetiti imena agencije, ali znam da je 300 kuna i da se nalazi u Voćarskoj cesti sa desne strane kad krene uspon. Ako ćeš ići tamo javi se pa ću probati naći točnu adresu.
OdgovoriIzbrišiPozdrav
Super, puno ti hvala.
OdgovoriIzbrišiLijepo si složio ovaj blog, interesantan je i nudi dosta dobrih informacija.
Pozdrav
Hvala ti! Drago mi je da ti je bio koristan. Ako će ti nešto trebati, informacije ili bilo što, samo piši.
OdgovoriIzbrišiPozdrav