Prva stanica na našem putu. 15 miljona ljudi. Trenutno vodeća svjetska metropola i ekonomski centar Europe.
Ostaci dugih godina socijalizma ili bolje reći komunizma ostavio je traga u ljudima. Doslovno na svakom koraku je prisutan. Ako ne po petokrakama koje se vide na svim većim zgradama i ulazima u metro stanice, onda sigurno po policiji i uniformiranim oficirima i specijalnoj policiji. Posvuda su. Čovjek bi rekao Policijska država. Priče kojima su nas strašili prije polaska kažu da jedini gori od ruskog lopova je ruski policajac - promatraju i pretresaju ljude nasumice, turistima uzimaju pasoše i ne vračaju dok ne platiš.
Na našu sreću, odnosno u našem slučaju sve se pokazalo neistinitim. Svejedno u džepu nikada nismo nosili putovnice, već kopije njih u slučaju da dođe do bilo kakvog incidenta. No i ta nas je opreznost vrlo brzo pustila. Jednostavno se gotovo uvijek priče koje čuješ pokažu neistinitima, a i na kraju krajeva to su pojedinačni slučajevi, nikako ne opće pravilo. Puno više od korumpirane policije mučila nas je jezična barijera.
 |
| Klasični detalj moskovskog "skyline-a" |
 |
| Ostaci prošlosti |
 |
| Pored ovakvog policajca i pas izgleda nevino |
Nitko ne priča ništa osim ruskog!! Možda su i oni kao i primjerice francuzi previše ponosna nacija da pričaju neki drugi jezik. A navodno je engleski jezik obavezan u osnovnoj školi. Mislio sam da će barem u Moskvi biti lakše, lako za kasnije i istočnije krajeve. Čak ni mlađi ljudi poput nas na ulici ne znaju ni riječ engleskog.
Natpisi svi na čirilici, bez iznimke. No u tome leži jedna velika prednost – Naučiš čirilicu i naučiš nekoliko osnovnih riječi kao što je „biljet“ – karta ili „harašo“ – dobro (fino). Srećom hrvatski jezik nije toliko dalek od ruskog. Osnovni smisao rečenice već nekako shvatiš kada ti netko priča, a sve ostalo su nijanse.
Koliko god bilo simbola iz starog sistema, daleko su Rusi dogurali od tada, možda i predaleko. Kao da im je netko rekao, činite što vas je volja, nakon skoro stoljeća kvazi jednakosti. Kapitalizam ovdje divlja i nitko se čini se ne buni previše. Tu su razlike ogromne. Na cesti voze ili auti visoke klase ili Lade. Nema izmedju. Lada ili Bentley. Toliko dobrih automobila u kraćoj šetnji od Kremlja do Puškinovog parka da ti pamet stane.
Razno razni bogataši ispadaju iza svakog ugla. Sa zaštitarima i vozačima, ušminkanim ženama u visokim petama i skupim torbicama. Vjerojatno se natječu jedni s drugima. Tko ima bolji auto i koji restoran je sad u modi. A opet sirotinja gladna kruha i puk na cestama, sve bi napravili za koju rublju, premda nekako mi se čini da ih skrivaju, ne pokazuju ih.
Cijene također variraju kao nigdje. Prosječne cigarete stoje oko 5 kuna a expresso u prosječnom kafiću kao na Stradunu - 18 kuna. A zna se popesti i do 30 - 40 kuna. Kažu da je Moskva najskuplji grad na svijetu. No može se proći jeftinije. Ako dovoljno dugo tražiš.
Mi smo pronašli naš štand sa pilećim kebabom u blizini hostela i svako jutro doručkovali kod pristojnog gazde koji bi nam stavio cijelo pile u lepinju, posolio, prelio nekim umakom od kopra (jer tu se sve jede s umakom od kopra) i zaželio nam dobar tek na ruskom. Dok bi nam neki sumnjivi tip pokušavao uvaliti jeftine parfeme za skupe pare, pala bi i koja piva. I tako punog želudca kretali bi na razgledavanje Moskve.
A udaljenosti? Ovdje nista nije blizu. Pojmovi udaljenosti su nepojmljovi.Sve je čini se radjeno za Staljinove parade. Monumentalno. Ogromno, u najmanju ruku. Valjda je to tako kad živiš u zemlji gdje ti avionom treba 12 sati s jednog kraja na drugi. 7 dana vlakom.
Zahvaljujući produkcijskoj ekipi puta
(Mirko) imali smo hostel u samoj blizini Kremlja, te bi svako jutro napasali oči na šarene krovove bazilike i specifično crvene fasade svega ostaloga. Kod Lenjina nismo otišli. Premda je bio blizu, no kao i kod svega drugoga imaju procedure poput detektora metala, bez torbi, fotoaparate ni u bunilu (navodno šteti tenu pokojnoga Lenjina), pa smo odustali. Putovali bi podzemnom željeznicom koja je dosta jeftina – recimo oko 2 kune i svaka stanica je drugačija, sa mramornim pločama, kipovima. Uostalom to je pored Kremlja najveća turistička atrakcija Moskve kroz koju struji nevjerojatan broj ljudi.
Mir bi pronašli u Gorki Parku, koji je nam je svima poznat iz jedinog megahita grupe Scorpions – Wind of changes pa smo tako i mi osluškivali vjetrove promjene u ranoljetnoj Moskvi.
Natpisi svi na čirilici, bez iznimke. No u tome leži jedna velika prednost – Naučiš čirilicu i naučiš nekoliko osnovnih riječi kao što je „biljet“ – karta ili „harašo“ – dobro (fino). Srećom hrvatski jezik nije toliko dalek od ruskog. Osnovni smisao rečenice već nekako shvatiš kada ti netko priča, a sve ostalo su nijanse.
Koliko god bilo simbola iz starog sistema, daleko su Rusi dogurali od tada, možda i predaleko. Kao da im je netko rekao, činite što vas je volja, nakon skoro stoljeća kvazi jednakosti. Kapitalizam ovdje divlja i nitko se čini se ne buni previše. Tu su razlike ogromne. Na cesti voze ili auti visoke klase ili Lade. Nema izmedju. Lada ili Bentley. Toliko dobrih automobila u kraćoj šetnji od Kremlja do Puškinovog parka da ti pamet stane.
 |
| Custom made Lada |
Razno razni bogataši ispadaju iza svakog ugla. Sa zaštitarima i vozačima, ušminkanim ženama u visokim petama i skupim torbicama. Vjerojatno se natječu jedni s drugima. Tko ima bolji auto i koji restoran je sad u modi. A opet sirotinja gladna kruha i puk na cestama, sve bi napravili za koju rublju, premda nekako mi se čini da ih skrivaju, ne pokazuju ih.
Cijene također variraju kao nigdje. Prosječne cigarete stoje oko 5 kuna a expresso u prosječnom kafiću kao na Stradunu - 18 kuna. A zna se popesti i do 30 - 40 kuna. Kažu da je Moskva najskuplji grad na svijetu. No može se proći jeftinije. Ako dovoljno dugo tražiš.
Mi smo pronašli naš štand sa pilećim kebabom u blizini hostela i svako jutro doručkovali kod pristojnog gazde koji bi nam stavio cijelo pile u lepinju, posolio, prelio nekim umakom od kopra (jer tu se sve jede s umakom od kopra) i zaželio nam dobar tek na ruskom. Dok bi nam neki sumnjivi tip pokušavao uvaliti jeftine parfeme za skupe pare, pala bi i koja piva. I tako punog želudca kretali bi na razgledavanje Moskve.
A udaljenosti? Ovdje nista nije blizu. Pojmovi udaljenosti su nepojmljovi.Sve je čini se radjeno za Staljinove parade. Monumentalno. Ogromno, u najmanju ruku. Valjda je to tako kad živiš u zemlji gdje ti avionom treba 12 sati s jednog kraja na drugi. 7 dana vlakom.
 |
| Lenjinov mauzolej |
(Mirko) imali smo hostel u samoj blizini Kremlja, te bi svako jutro napasali oči na šarene krovove bazilike i specifično crvene fasade svega ostaloga. Kod Lenjina nismo otišli. Premda je bio blizu, no kao i kod svega drugoga imaju procedure poput detektora metala, bez torbi, fotoaparate ni u bunilu (navodno šteti tenu pokojnoga Lenjina), pa smo odustali. Putovali bi podzemnom željeznicom koja je dosta jeftina – recimo oko 2 kune i svaka stanica je drugačija, sa mramornim pločama, kipovima. Uostalom to je pored Kremlja najveća turistička atrakcija Moskve kroz koju struji nevjerojatan broj ljudi.
 |
| Metro |
Mir bi pronašli u Gorki Parku, koji je nam je svima poznat iz jedinog megahita grupe Scorpions – Wind of changes pa smo tako i mi osluškivali vjetrove promjene u ranoljetnoj Moskvi.
Nema komentara:
Objavi komentar